Ujutro 22. februara 1944. u Martincima je sve vrvilo. Žena mog domaćina, čim je došla sa bunara, počela je da priča ”šta se noćas dogodilo”… ”Naši su razoružali žandarme, govrila je, ima žena koje su sve videle i kako su ih naši terali…” Te noći borci I bataljona Četvrte vojvođanske brigade zaista su napali žandarmerijsku…
U MARTINCIMA U Martince sam došao preko Laćarka, odakle sam, dan-dva ranije, najavio svoj dolazak, pa su me ispred sela na Krbanskom salašu dočaekali Vojko Prijić i Duško Radaković, skojevci, članovi rukovodsva mesne organizacije Skoja, Fašistička straža na pruzi, preko koje smo morali preći, ila je tih dana nešto pojačana. Zato su Vojko i…
Prvi dani u bolnici U nekoliko zgrada, u centru Nove Varoši, smešteno je 30 – 40 ranjenika. Pored njih ima dosta i bolesnika. Kažu da mi, kao bolnica, pripadamo partizanskoj četi «Maksim Gorki».Kakva simbolika! I sam Gorki bio je bolestan. Među ranjenicima i bolesnicima bilo nas je iz raznih krajeva Srbije. Većina je doneta na…
Tehek je došao poslije Španca. Nisam ga vidio od onog dana kada me je odveo na spavanje u Medulićevu ulicu. Od tog vremena prošlo je već više od tri mjeseca. — On ima zadatak da drži s nama vezu i da nas konačno otpremi u partizane. Ali s tim odlaskom u partizane zaista nemamo sreće….
Naše ilegalstvo, zapravo skrivanje pred policijom traje već preko dva mjeseca. Sredina je decembra. U utorak je došao Mimac i donio fotoaparat. Mimac je naš prijatelj i često nam dolazi na razgovor. Čini nam mnoge sitne usluge. Fotografirao nas je. Španac nam je, naime, neki dan saopćio, da ćemo u partizane vlakom i da je…
4. XI 1941. — 20. I 1942. Stvari su se počele normalizirati. Zaista je ovaj naš Zagreb dobar grad. U njemu ilegalci mogu živjeti čak i kad izgube vezu i ostaju prepušteni vlastitom snalaženju, Evo, što se desilo Moši i meni: Moša nije uspio uhvatiti pravu partijsku vezu. Stanovao je kod nekih svojih prijatelja, svaki…
* Izlazimo samo u slučaju potrebe. Španac nam ne dozvoljava da šećemo po gradu. Isto tako neće da nas zaposli. Dosađujemo se. — Smatra da nam je onemogućeno svako djelovanje u gradu. Potjera za nama bila je, a možda je još i sada, i suviše žestoka, da bismo se smjeli kretati ulicama ili raditi na…
Na dan 15. o. mj. presudio je njemački ratni sud našeg druga iz grupe, Nikolu Perkovića, na smrt. — Osudili su ga tri puta na smrt, ili na trostruku smrt. Jedna smrt je za njegovog Nijemca, druga i treća smrt su za suučesništvo s Lazom i sa mnom. — Nijemci su pedantni. (Lazu i mene…
Tek poslije Oslobođenja saznalo se, kako je pao Nikola Perković. Između mnogih koji su hapšeni poslije napada na njemačke avijatičare bio je i sedamnaest-godišnji dječak Ivan Koprivnjak-Grga. Nije s napadom imao neposredne veze, ali je ponešto radio za udarnu grupu. Za vrijeme dok se nalazio u istražnom zatvoru na ustaškom redarstvu, došao je jednom slučajno…
13. IX 1941. Jučer se desio čudan događaj. Čini se da nas u gradu već ima previše. Isplanirali smo, i to precizno isplanirali, napad na autobus koji vozi njemačke avijatičare na Borongajski aerodrom i obratno. Izvršeno je izviđanje terena, određeno je mjesto s kojega treba izvesti napad i pripremljene su bombe. — Napad je bio…