… – Nasa istorija u djelima

Ovdje sada slijedi ona najvažnija činjenica:
Lawrence Eagleburger je početkom osamdesetih postao Direktor Ljubljanske Banke (LBS) u New York-u.
Važnu ulogu u toj banci je dobio i njegov jako dobar prijatelj, general Brent Scowcroft, bivši vojni ataše u Beogradu koji je nakon toga radio u Pentagonu.
Učestvovao je u Eagleburger-ovim privatnim poslovima.
Lawrence Eagleburger je nizao direktorske titule: direktor ITT, Alcatel, Bethlehem Rebar, Global Motors, Mutual of New York, Josephson International i na kraju firme Best Mart.

Sadam Husein je na brzu brzinu osuđen na smrt.
Glavni sudac koji je izjavio da Sadam nije odgovoran za genocid, smijenjen je, a vijest cenzurirana.
Slobodan Milošević je okončao svoj životni put iznenada i pod vrlo sumnjivim okolnostima.
Ova dva slučaja predstavljaju jedne od najvećih farsi u povijesti internacionalnog pravosuđa.
Zajedničko im je da niti jedan jedini imalo važniji detalj nije isplivao na površinu.

Svjetski sud : Optužena Amerika i Engleska za ratne zločine.
World Tribunal Accuses US, UK Of War Crimes
Index: Testimony From World Tribunal for Iraq

Slobodan Milošević, Srpski Nacionalist, studirao pravo u Beogradu.
1968. postaje Direktor Tehnogasa, a 1978. Predsjednik Beobanke.
"Uspješan poslovni čovjek i biznismen" na čelu Srbije.
U svakom slučaju, veliki ekonomski profiter ovoga rata i nesumnjivo čovjek odgovoran za mnoge zločine na ovim prostorima.
1980-ih, Washington je bio naklonjen Miloševiću, dok je vodio tržišnu politiku i uklanjao i raskidao državnu industriju Jugoslavije.
Poslije se, naravno, ploča okrenula, nesto slično onome sto se desilo Sadamu Huseinu i Bin Ladenu.
Milošević i ljudi koji su ga okruživali, obogatili su se krađom državne imovine u toku procesa raspada Jugoslavije.

Zanimljiva je međutim činjenica da se na njegovom suđenju u Haagu iskaz važnih Američkih svjedoka najprije šalje u Pentagon, na uljepšavanje zbog Američke Nacionalne Sigurnosti.
Podatak koji još više govori o koliko je velikoj mućki riječ: nakon što je dugo vremena riječ imala tužiteljska strana, Milošević je počeo sa izlaganjem svoje isto tako dugotrajne obrane.
Odmah ispočetka optužujući strane sile i velike ličnosti, proglašeno mu je slabo zdravstveno stanje i dodijeljen mu je advokat branitelj jer "nije bio sposoban sam iznositi obranu".

Asocijaciji Kissinger su u to vrijeme poslovi cvjetali, osim problema koji se pojavio pod imenom:
"Operation Flying Kite", odnosno akcije Američke Potrošačke Kontrole protiv Ljubljanske banke (LBS).

Banka je, to je bilo očigledno, bila umiješana u veliko pranje ilegalnog novca.
Htjela je upotrijebiti fondove kako bi pomogla izvozu zaštićene tehnologije i ratnih sredstava, te oružja.
Eagleburger se nakon optužbi nije povukao s mjesta direktora još 5 tjedana, sve dok mu nije osigurano mjesto u Američkom Državnom Aparatu, kao državnom deputatu.
Između ostalih, optužen je i Jugoslavenski Generalni Konzul u Chicagu.
Između ostalog, Brent Scowcroft je postao Bushev savjetnik za Nacionalnu Sigurnost,a Lord Peter Carrington mirovni pregovarač u Jugoslaviji.
Eto,to su ljudi koji su htjeli smiriti sukobe u Jugoslaviji, donijeti mir.

Vratimo se malo unazad:
Lawrence Eagleburger je bio predsjednik Global Motors-a, Američke firme kćeri Jugoslavenskog proizvođača oružja, Crvene zastave.
Između ostalih, klijenti Global Motors-a su bili i Irak i Libija.
Busheva je administracija napravila odličan posao prije zaljevskog rata, dajući veliku financijsku podršku Sadamovom režimu.
Najveći dio te financijske pomoći je potrošen u Jugoslaviji na kupovinu oružja.
To je isto oružje poslije upotrijebljeno protiv američkih vojnika, podižući profite Asocijacije Kissinger.
Poslije se pokazalo da je Eagleburger dobivao novac od LBS-a.
Asocijacija Kissinger mu je ispaltila 1,1 milion dolara u bonusima, a od Kent asocijacije (za koju je također radio) je naknadno dobio 453,872 $.

24. veljače 1992. godine,u New Yorku je bilo postavljeno pitanje sukoba interesa novca i etike, no Eagleburger se izvukao kroz rupu u zakonu koja je dozvoljavala poslovanje s firmama (kao u jugoslavenskom slučaju),a ne sa državama.
Ovdje možemo spomenuti i Jugoslavensku firmu Energoprojekt (nekad 16. svjetska konstruktorska firma po veličini) koja je također bila klijent Asocijacije Kissinger.
I Asocijacija Kissinger i Energoprojekt su 1992. godine kažnjeni od Američkih vlasti, svaki sa po 550,000 dolara zbog poslovanja sa Irakom i Libijom.
Tu je kaznu dobila i Jugobanka koja se također uplela u paukovu mrežu.
Po izvještaju USA Economic Council-a, bilo je 270 američkih kompanija koje su vodile biznis sa Jugoslavijom.
Među njima su velike vojne industrije: Raytheon, Lockheed Corp., California Helicopter International, Airco Precision Industries, Rockwell International Corp., Textron inc., Radiation Systems Inc….
Zbog ovakvih mutnih poslova u kojima je samo novac bitan, za vrijeme rata, slovenska Iskra i Železarne su nastavile poslovanje sa Jugoslavenskom Vojnom Industrijom preko koje su izvozili svoje proizvode u svijet.

IZVJEŠTAJ ISTRAGE UJEDINJENIH NARODA:

United Nations Information Department,MMF Bulletin.U.N. Mission of the Federal Republic of Yugoslavia. Rep. Henry Gonzalez:

A onda je došla istraga o novčanim kretanjima u ratnim područjima koju je za Ujedinjene narode napravio Kongresmen Henry Gonzalez:

otkrio je veliku umiješanost Talijanske Banca Nazionale di Lavoro (BNL) u poslove sa Ljubljanskom bankom na čijem je čelu bio Lawrence Eagleburger.
Kroz tu su vezu prošli bilioni ilegalnih dolara za Irak.

Henry Gonzalez je u istrazi također otkrio da su Eagleburger i Brent Scowcroft, čelni ljudi LBS-a, štitili Miloševića koji je bio na čelu Beobanke, banke koja je također do guše upletena u "stvar".
Nakon Iraka, najveći klijent talijanske Banca Nazionale di Lavoro (BNL), bila je Jugoslavija.
BNL je posuđivala novac različitim Jugoslavenskim institucijama i imala specijalan odnos s Ljubljanskom bankom LBS bank – New York, na čijem je čelu bio Lawrence Eagleburger.
LBS bank – New York je firma kćer Ljubljanske banke iz Jugoslavije.
Ta je banka bila druga po veličini u zemlji sa asetom od 7.1 biliona dolara.
BNL je bila odgovorna za veliko jačanje LBS-a.
BNL je također imala otvoren račun u LBS-u.
Većinu poslova između dvije institucije (na desetine miliona dolara) je predstavljalo LBS-ovo uzimanje kredita od BNL-a, sve pod budnim okom direktora Eagleburger-a.
Neki od tih kredita su išli za Irak, a neki za Cargill (slučaj koji je završio pod istragom zbog trgovanja s neprijateljem – BNL-ovo financiranje prodaje šećera Kubi).
Lawrence Eagleburger je bio direktor LBS-a u razdoblju od 1986. do 1990. godine.

Mr. Renato Guadagnini je radio za BNL 39 godina.
Bio je BNL-ova odgovorna osoba za poslove u Americi kada je BNL izvela još jednu ilegalnu akciju, dajući Iraku 4 biliona dolara.
Renato Guadagnini se pravdao da se to desilo "bez njegovog znanja".
Nakon toga je 1989. godine, za nagradu predložen za direktora LJubljanske banke.
Teško je razumjeti kako čovjek odgovoran za poslove jedne banke, čovjek kojemu ispred čijih očiju ilegalno prolazi 4 biliona dolara moze postati direktor druge banke?

Druga veza izmedju LBS-a i BNL-a je šef za pozajmice u banci LBS.
Najveći konspirator u BNL-ovom pumpanju novca za Irak.
Christopher Drogoul je bio čvrsto poslovno povezan sa šefom za pozajmice u banci LBS.
Znali su se još od prije kada su obojica radili u Londonu.

Izvještaj The Federal Reserve za LSB dok je direktor još bio Eagleburger: Pranje Novca.

LSB je bila umiješana i u ostale kriminalne radnje.
Tako se između LSB-a i BNL-a pripremao najveđi skandal svih vremena.
1988. godine, LBS i njen direktor Lawrence Eagleburger su bili optuženi za pranje 1.5 miliona dolara.
Iako je porota bila uvjerena da se radi o kriminalnom djelu pranja novca, Eagleburger je oslobođen kao da se ništa nije desilo.
Domaći dio LBS-a, Ljubljanska banka u Jugoslaviji je također bila upletena u ozbiljne kriminalne radnje.
Dva od tih slučajeva su Titograd i Priština.
Domaći dio LBS-a, Ljubljanska banka u Jugoslaviji je također bila odgovorna za najveći financijski skandal na našim prostorima, krah Agrokomerca.
Agrokomerc je izdao 1 milijardu dolara u lokalnoj valuti, lažnih, nevrijednih obveznica.

LJUBLJANSKA BANKA I MNOGE NJENE FILIJALE SU ORGANIZIRALE KUPNJU TIH LAŽNIH OBVEZNICA.
SKANDAL JE DOVEO DO MNOGIH HAPŠENJA I PADA JUGOSLAVENSKOG VICE PREDSJEDNIKA.
ŠOKIRAO JE I PARALIZIRAO JUGOSLAVENSKI BANKARSKI SISTEM I NJENU EKONOMIJU.

LSB-ova kriminalna aktivnost je išla i kroz firmu Entrade International Ltd. iz New Yorka čija je odgovorna osoba bio Yavuz Tezeller.
Ta je firma bila Tursko predstavništvo trgovačke kuće koja je internacionalno trgovala dobrima i uslugama.
Ovdje je opet uskočila u igru BNL koja je poslije bila indicirana za ilegalno financiranje firminog izvoza u Irak.
Ministarstvo pravde je optužilo Entrade i Tezeller-a za opskrbu novcem, kućama, draguljima, godišnjim odmorima i drugim vrijednostima osoblja BNL-a.
Sve za osobnu upotrebu u zamjenu za kredite koji su trebali poslužiti ilegalnom financiranju Entrade-ovog izvoza u Irak i drugdje.
Entrade je dobio novčanu kaznu od maksimalno 54 miliona dolara.
Tezeller, Turčin po nacionalnosti, optužen je i za dijeljenje svojih ugovora sa BNL-om i drugim institucijama u Europi i srednjem Istoku kroz Holding Company Enka, Entrade-ovu firmu kćer.
Tezeller je pobjegao u Tursku.
LBS je također dala Tezelleru kredit u iznosu od 300,000 dolara.

Henry Gonzalez :
BUDUĆI DA SE RADI O VELIKIM KRIMINALNIM RADNJAMA LBS-A I NJENIH "ROĐAKA" U JUGOSLAVIJI, TE NJIHOVIH BLISKIH VEZA SA ORGANIZACIJAMA KOJE SE TERETE ZA KRIMINALNE RADNJE, ZAHTIJEVAO SAM OD FEDERALNIH REZERVI I DRŽAVE NEW YORK ISCRPNI IZVJEŠTAJ O LJUBLJANSKOJ BANCI I NJENOJ POVEZANOSTI SA BANCA NAZIONALE DI LAVORO (BNL).

Idemo dalje, što je to Eximbank?
Ex = export ili izvoz, im = import ili uvoz.
Eximbank je Agencija Američke Vlade koja financira američki izvoz putem kredita, garancija i kreditno garantnih programa.

Henry Gonzalez je u istrazi također otkrio da su Eagleburger i Brent Scowcroft, čelni ljudi LBS-a, štitili Miloševića koji je bio na čelu Beobanke, banke koja je također do guše upletena u "stvar".
1989. godine, Brent Scowcroft je ponovno postao Savjetnik za Nacionalnu Sigurnost Predsjednika Busha.
U to je vrijeme imao dionice 40-ak velikih firmi, većinom Američke Ratne Indusrije.
Napisao sam izvještaj koji pokazuje kako su Brent Scowcroft i Eagleburger planirali prijedlog nadzornog odbora za kredite od 1 biliona dolara koji bi olakšali prodaju oružja preko oceana putem banke Eximbank.
Znači Scowcroft je bio upleten u promicanje prodaje oružja u isto vrijeme dok je bio vlasnik dionica mnogih firmi Američke Ratne Industrije.
Na taj je način direktno imao koristi skupa sa Asocijacijom Kissinger.
Scowcroft je bio vlasnik dionica sljedećih firmi:
Allegran, Inc.ARMCO, Inc.AT&T,Bank America Corp.CSX Corp.DBA Systems, Inc.E.I. Dupont,First Security Corp.General Motors Corp.,General Electric Co.Great Atl. & Pac. Tea Co.Great American Communications, Halliburton Company,Hanson PLC Sponsored ADR,Hewlett Packard Co.,IBM ,Intergraph Corp.,International Paper Company,ITT Corp.Kimberly Clark,Lehman Corp.Lockheed Corp.,McKessen, Inc.,MCN Corp.Merck & Co. Minnesota MNG MFG,Mobil Oil Company ,Monsanto Company,Pfizer, Inc.Shell TRNS & TR,
Westinghouse Electric,Washington BanCorp…da ne nabrajamo dalje jer ih ima previše.

Pri istrazi,jedan je od zaposlenika Eximbanke izjavio: uvijek mi je bila čudna tako velika izloženost Eximbanke prema Jugoslaviji.
U ožujku 1991. godine, ta je cifra iznosila preko 1 milijarde dolara.

Zaključak istrage kongresmena Henry Gonzalez-a:
Jako je moguće da je Eagleburger upleten i u ovu igru.

BANKOVNI KOMITET ODBIO PRISTUP JUGOSLAVENSKIM PODACIMA:

Tijekom istrage, bilo je moguće vidjeti analize i podatke za zemlje kao što su Irak, no John Macomber, predsjednik Eximbanke i Eagleburger-ov prijatelj, onemogućio nam je pristup podacima o Jugoslaviji.
Nakon toga se desilo nešto jako neobično:
Jugoslavija je suspendirana u programu Eximbanke.
No umjesto da je to odlučeno na sastanku direktora, što je uobičajena procedura za tako važna pitanja, John Macomber je tu odluku donio sam, ne dopuštajući postupak glasanja.
Budući da to nije bila formalna odluka direktorskog skupa već samo Macomber-ovo naređenje, nitko nije znao pravo stanje situacije.
Na taj su način omogućene mućke, a radilo se o ogromnoj masi novca.

Ljubljanska banka u New Yorku i Ljubljanska banka u Jugoslaviji, obje uključene u ozbiljne kriminalne radnje, nisu bile suspendirane u poslovanju sa Eximbankom.

ISTRAŽNA KOMISIJA NIJE USPJELA DOĆI DO SIGURNIH DOKAZA ŠTO SE U STVARI DEŠAVA.

U to je vrijeme bio aktualan i problem oko licenci za trgovanje s Irakom.
Postojali su jasni dokazi da je Sadam Husein upotrijebio kemijsko oružje protiv svoga, i ne samo,naroda (koje je naravno dobio na poklon, od zna se koga).
Eagleburger i Brent Scowcroft su promicali prodaju oružja u velikom stilu.
Tom je trgovinom bilo omogućeno i da se Iraku prodaje modernije i sofisticiranije oružje, što je bilo zabranjeno zakonom.
Jedna stvar je sigurna:
Budući da je Brent Scowcroft bio savjetnik za nacionalnu sigurnost predsjednika, te posjedovao dionice u preko 40 firmi,te su firme dobile preko 100 od ukupno 800 izvoznih licenci američke vlade za trgovanje s Irakom.

NAŽALOST, IMENA FIRMI NIJE MOGUĆE OBJAVITI ZBOG PITANJA NACIONALNE SIGURNOSTI.

I tako se u bivšoj SFR Jugoslaviji ratovalo, ubijalo i klalo međusobno, tko koga ako ne svoj svoga.

Naravno da se svi sjećamo slučaja Ljubljanske banke koja je lijepo pokupila novac i rekla hvala svim štedišama na prostoru bivše države.
Da se podsjetimo, Ljubljanska banka je cijelu deviznu štednju,3,2 milijarde DEM., prema sporazumu o sukcesiji imovine bivše SFRJ, pokupila u svoj trezor.
Hvala svim štedišama na prostoru bivše Jugoslavije još jedanput.
Da bi se izbjeglo vraćanje deviza ljudima iz drugih dijelova bivše Jugoslavije, prenijela je svu svoju imovinu na novoosnovanu, Novu Ljubljansku Banku.

Novoosnovana Nova Ljubljanska banka, tek 2002. godine prodaje svoju firmu "rođaka", gore mnogo opisanu LBS bank – New York, banci KBC Bank N.V. (KBC).
Radi se o sumi od 20 miliona eura.
Na taj način, cijela priča se konačno zataškava, a LBS bank – New York odlazi u proces likvidacije koji je koštao 2,8 miliona eura.

Dok su drugi zarađivali na bivšoj državi i njenom narodu te planirali još veće, ogromne ekonomske profite na novo nastalim zemljama i njihovim novonastalim narodima, kaos je pozvan opisati :

Stjepan Mesić, sadašnji predsjednik Republike Hrvatske (knjiga: "Kako smo rušili Jugoslaviju").

INTEGRALNO SVJEDOČENJE STJEPANA MESIĆA PRED HAAŠKIM SUDOM 19. TRAVNJA 1997. GODINE:

Tuđman je govorio da će samo tri posto Srba ostati u Hrvatskoj.
Tuđman i Milošević dogovorili su podjelu BiH i etničko čišćenje.
Milošević je formirao RS, a Tuđman HZ – HB.
U tom su se pogledu Tuđman i Milošević slagali.
Suglasili su se s etničkim čišćenjem i proširenjem vlastitih granica.

Hrvatsko vijeće obrane izvršilo je državni udar!

Cijele postrojbe Hrvatske vojske odlazile su u Bosnu.
Od početka HDZ je započeo kao pokret, ne kao stranka.
Još uvijek se prikazuje kao pokret.
Nema specifičnih priklona u lijevo ili desno.
Tuđman mijenja pravac prema svojim potrebama na temelju političke situacije u svakom trenutku.
Pokreti su mobilni, nestatični.
Jedini identifikacijski faktor je pojedinačni interes članova stranke.
Sve je jasnije postalo očito da HDZ hoće ostati na vlasti stjecanjem kapitala.
Ako izgube izbore, zadržat će utjecaj jer će kontrolirati kapital.
Zato je HDZ ušao u sve strukture. Malo je ljudi moglo ostati na vlasti ako nisu bili u HDZ-u.
U procesu privatizacije HDZ je iskorištavao državne mehanizme kako bi svojim članovima olakšao uspon na položaje koji su značili vlasništvo i kontrolu.
Nažalost, nisu bili obrazovani menadžeri, pa su mnoga područja gospodarstva trpjela.
Stoga je HDZ morao imati politički utjecaj kroz gospodarsku kontrolu i vlasništvo ako izgubi vlast.

Svi se mi sjećamo Tuđmanove ideje o 200 najbogatijih obitelji.

Nikako da se sjetimo,
Nikako da nas sjete,
Tko mu je i tko im je,
Ovakvim i sličnim, te ostalim idejama
Napunio glave ?

( nastavlja se

PODIJELI NA

Komentariši Poništi odgovor