….

Važno je prisjetiti se da Bleiburg predstavlja veliku kolonu fašističkih snaga koje su htjele pobjeći iz zemlje.
U koloni je bilo i civila.
Kolona je uspjela doći do cilja, međutim, treba se upitati: zašto ih savezničke snage nisu htjele primiti već su ih vratile prema partizanima?
Razlog je jednostavan i najbolje se može opisati primjerom nastanka Australske nacije, koja slično Američkoj, "prije toga nije postojala":

Potječe od kolonije zatvorenika koji su tu protjerani, daleko od očiju svijeta.

Time su se saveznici u Bleiburgu riješili ogromnog problema koji im se nametnuo.

S ljudske točke gledišta, iako se to pokušalo pravdati stravičnim zločinima pretrpljenim baš od fašističkih snaga koje su se sada našle u zarobljeništvu, partizani su učinili zločin (i ne samo u Bleiburgu).

Žalosno je sto je među žrtvama bilo i civila, no i tu je lako opisati razlog:
ova je zemlja bila nerazvijena i zaostala.
Narod koji je živio na ovim prostorima u svojoj povijesti bilježi rat do rata.
Narod koji je živio na ovom prostoru bio je neobrazovana masa koju je bilo jako teško kontrolirati.
Osim toga, na taj se način sve sredilo u dosta brzom vremenskom roku izbjegavajući ogroman broj regularnih procesa koje bi itako bilo nemoguće održati i koji bi uostalom,puno i koštali.
To je dakle bilo to,u prijevodu: dvije atomske bombe na Japan.
Cijeli se događaj još uvijek treba povijesno ispitati budući da ga i dan danas,nakon više od pola stoljeća nema u velikim svjetskim enciklopedijama.

Glavni lideri hrvastkih fašistčkih snaga su uspjeli zbrisati s mjesta zločina, naravno noseći sa sobom ogromne količine ukradenog bogatstva.

U svemu tome im je naveliko pomogao Vatikan, odnosno Katolička Crkva, protiv koje se u Americi upravo vodi proces za povrat tog bogatsva iz onih vremena.
Slučaj: Alpine protiv Vatikanske banke
Tužitelji: Židovi, Srbi, Ukrajinci…
Brane se: Vatikanska banka, Švicarska banka, franjevci,te Hrvatski pokret za oslobođenje.

Žalosna je činjenica da Vatikan na sudu navodi u prilog obrani: Genocid u to vrijeme nije bio zabranjen internacionalnim zakonima!

Budući da je još za vrijeme rata bila jasna razlika između saveznika kapitalista i saveznika komunista, kapitalističke zemlje su kod nas provele u plan poteze koji će im olakšati buduća vremena: sačuvati ljude i uspomene vezane uz boju krvi.
Na tome su i Američke i Engleske tajne službe poslije debelo profitirale tijekom hladnog rata.

Stvar se odigrala ovako:
mreža koju je Vatikan organizirao za vrijeme 2. svjetskog rata, a koja je služila bijegu kriminalaca, bila je financirana od strane hrvatskih ustaša, odnosno opljačkane imovine.
Nemojmo zaboraviti da je kroz te kanale prošla ogromna količina bogatstva.
Koristili su je na tisuće nacista.
Sjedište joj je bilo u manastiru San Girolamo u Rimu.
Njome je rukovodio Svećenik, Ustaša i Vatikanski Agent Krunoslav Draganović.
Draganović je radio za CIA-u i Američku vojsku,a bio je traženi kriminalac zbog etničkog čišćenja Srba u 2. svjetskom ratu.

Eto, tako se otprilike odigrao kraj rata kod nas.
Ovo je općenito bio i jedan od glavnih uzroka svih narednih nevolja Novonastale Države Po Imenu Jugoslavija.

Poslije su se ti kanali iskoristili i na ovaj način:
Paolo Hnilica (visoka vatikanska ličnost) koji se na grafikonu Talijanske Finacijske Policije nalazi na samom vrhu organizacije recikliranja novca, povezan je sa našim Međugorjem.
Bio je uhapšen nakon što se pokušao dokopati sadržaja torbe Roberta Calvija (najveći financijski skandal Vatikanske banke – tiče se Banco Ambrosiano).
U toj se torbi nalazio zahtjev Vatikanskoj Banci za povratom milijarde dolara koju su posudili od Banke Ambrosiano.
Paolo Hnilica je imao blagonaklonost pape i bez obzira na ogromnu hrpu dokaza o njegovoj povezanosti sa mafijom, optužbu Talijanskog Suda, nikada nije završio iza rešetaka.
1968. osnovao je organizaciju Pro Fratribus za pomoć Crkvama Orijentalne Evrope.
Odmah je zaradio brdo novca i bio umiješan u poslove sa kriminalcima Lena i Carboni.
Njegovu organizaciju Pro Fratribus su iskorištavale tajne službe zapadnih zemalja za prijenos fondova iz Zapadne u Istočnu Europu osamdesetih godina, te u novije vrijeme za promociju pojave Djevice Marije u Međugorju.
Osamdesetih godina, prijenos fondova u blagajne antikomunista i njihovih organizacija, bio je glavni interes Hnilice,no ništa u usporedbi sa biznisom koji se vrtio u milionima dolara oko hodočašća u Međugorje.

Jugoslavija,
kao novonastala zemlja, bila je trn u oku i kapitalistima i komunistima jer nije prihvatila tvrde sheme ni jednih, ni drugih.
Dakle, Jugoslavija se svijetu predstavila na ovaj način:

Tuđe nećemo, svoje ne damo;
ako smo mi u sklopu naših velikih saveznika jedna mala zemlja po teritoriju, svojim djelima smo dokazali da je naš narod velik duhom.
Mi hoćemo biti zajedno s našim saveznicima za stolom gdje će se rješavati sudbina Europe, pa i naše zemlje.
To je naše pravo i mi ćemo pri njemu i ostati.
Zamijeniti dominantnu poziciju velikih sila koje su vijekovima krojile i oblikovale međunarodne odnose, samostalnim,slobodnim i ravnopravnim učešćem svih naroda i država u izgrađivanju svjetske politike koja će svojim ostvarenjima zadovoljiti potrebe svih.
Omogućiti svakom narodu potpunu samostalnost i slobodu da sam odlučuje o svom smjeru kretanja i osiguravati im progres umjesto pritiska da se svrstavaju u međusobno suprotstavljene blokove i da se dijele prema ideološkim ili drugim kriterijima.
Prekinuti poslušno pokoravanje tuđim ideološkim i političkim uzorima i središtima političke moći i zamijeniti
to izgrađivanjem vlastitog puta.

Naravno da su je ovakvi stavovi stavili na vjetrometinu svih mogućih i nemogućih svjetskih pritisaka, tajnih službi i prljavih igara koje su na kraju ipak uspjele uroditi plodom, zahvaljujući neprirodnom instinktu koji su nam ugradili,poznatijim kao prepoznavanje boje krvi.
Sasvim je jasno da su "našu" emigraciju financijski pomagale kapitalističke zemlje jer im je itekako bio od koristi raspad sistema koji je za njih predstavljao direktnu opasnost.

Upravo zbog toga, u vrijeme Jugoslavije je najveća parola bila Bratstvo i Jedinstvo.

Zbog ovakvih stavova, Jugoslavija je nažalost morala imati i jaku vojsku, koja je bila neophodna u onim vremenima.
Iako je ta vojska u stvari funkcionirala na principu industrije, isuviše je praznila naše džepove, no drugačije jednostavno nije moglo; bilo je to doba hladnog rata.

Iako je vrijeme prolazilo,tako su zapadne zemlje sve više i više napredovale po standardu.

Jugoslavija je dosta uspješno uspijevala držati korak s njima.
Pri tome treba uzeti u obzir da je Jugoslavija direktno iz opanaka ušla u jedno od najmodernijih društvenih uređenja, kojeg nitko nikad prije nije imao.

Ispočetka je to društvo moralo biti jako tvrdo zbog ogromnih razarajućih posljedica iz drugog svjetskog rata, no poslije se naravno sve više i više otvaralo.
Nažalost, vrijeme njenog postojanja je bilo previše kratko jer za potpuni prelazak iz opanaka u moderno društvo ipak treba više vremena.

Bitno je da je ovo jednostavno bio mogući ključ za promjenu cjelokupnog svjetskog sistema gospodara i robova,zbog toga i toliko opasan, pa je morao biti izbrisan.

Situacija izgleda ovako:

Jugoslavija je prije raspada dugovala oko 12 milijardi dolara.
Amerika danas ukupno duguje preko 90.000 milijardi dolara.
Od velikih Evropskih zemalja, svaka pojedinačno duguje debelo iznad 1000 milijardi dolara samo javnog duga.

Sve je opljačkano u vrijeme privatizacije i završilo u stranim rukama za jako nisku cijenu.

Ona je danas na papiru neovisna, no u praksi, apsolutno ništa ne ovisi o njoj i njenoj volji, sva je naša sudbina u tuđiim rukama.
O tome kakva nam je sudbina namijenjena, bolje da niti ne razbijamo glave razmišljajući :
to je vidljivo na svakom koraku golim okom :
Bez Robova Nema Ni Gospodara.

Zapad, koji je točno znao na kojim se tankim i krhkim nogama drži njegovo tako lijepo tijelo; Zapad koji je točno znao da će sa modernim vremenima i podaci o ogromnim dugovanjima izići u javnost, morao je spriječiti da se uspješan model Jugoslavije slučajno ne proširi i na druge zemlje.
Usput, na tome je trebalo i dosta zaraditi te stvoriti stalan izvor prihoda za budućnost.
Cijeloj priči treba dodati i jedan vrlo važan, ako ne i najvažniji faktor: nafta.

Nafta se u svijetu pokazuje kao najvažniji faktor kojeg ima sve manje, a zbog kojega se vodi sve više i više ratova.
Većina zemalja bogatih naftom je siromašna i opustošena ratovima.
Ne treba puno razmišljati kako bi se došlo do jednog jedinog zaključka, a taj je da su sve prljave igre i ratovi namjerno izazvani kao posljedica interesa Zapada,u čemu naravno debelo prednjaci Amerika.
Zbog toga je uništen Sovjetski Savez, Irak, Afganistan,… a po svemu sudeći, to su namjenili i Iranu.

Rusija je u ovoj analizi vrlo bitna, zbog čega?
Najveće do sada netaknute rezerve nafte u svijetu, nalaze se u bivšim sovjetskim republikama na obali Kaspijskog mora: Azarbejdžan, Kazahstan, Turkmenistan.
Kaspijski region je jedan od najvećih preostalih potencijalnih izvora neprerađene nafte i plina u svijetu, izjavio je rukovodilac Exxon-a 1998. godine.
Naravno da to "bogati" Zapad nije mogao ostaviti tek tako u komunističkom vlasništvu Sovjetskog Saveza.
Veliki je plinovod trebao ići iz dijela Sovjetskog Saveza zvanog Turkmenistan,preko Afganistana.
Važan dio vlasništva konzorcija tog plinovoda je bio u vlasnistvu Union Oil of California (UNOCAL),koji je čvrsto povezan s obitelji Bush.
Svi smo vidjeli sta se desilo s Afganistanom – americka ratna intervencija.
Drugi dio Sovjetskog Saveza koji je jako važan je Kaspijsko područje zbog velikih izvora nafte i prirodnog plina, a koji takodjer nije smjeo ostati za naredna komunistička pokoljenja, pogotovo što se od tamo planiralo opskrbljivanje Zapadne Europe.
Amerika je htjela i još uvijek hoće zaraditi ogroman novac na tome, no tu se umiješala i Njemacka.
Jedan od koridora koji ide od onih područja preko Srbije, završava u Hrvatskom Omišlju.
Budući da je cijeli posao izgledao ili nemoguć ili nemoguće skup zbog Istočnog Bloka i Jugoslavije, odlučilo se jednim udarcem ubiti dvije muhe; srušiti cijeli Istok i Jugoslaviju te na taj način osigurati naftu i novac.

Osiguranje vlasništva nad najvrijednijom imovinom svih zemalja pogrešnog društvenog uređenja predstavlja ogroman prihod za budućnost.

Nije prošlo mnogo vremena, ova je imovina omogućila Rusiji isplatu kompletnog duga Pariškom i Londonskom klubu,te prelazak iz grupe kreditiranih u grupu zemalja kreditora.Osim toga, rublja je postala konvertibilna,a Putin je nedavno izjavio, što su zapadni mediji cenzurirali,da novi svjetski poredak može proći ali sa promijenjenim ulogama zavisno od ekonomsko-financijskog stanja zemalja koje mu žele biti na čelu.

Jugoslavija se ni kriva,ni dužna našla nasred puta kojim će teći nafta sa Istoka prema zapadnoj Europi.

( nastavlja se )