Organizacija narodnog ustanka bio je jedini i osnovni sadržaj rada Komunističke partije, od prvog dana okupacije. S time u vezi i ilegalna štampa dobiva nov sadržaj rada. Metode za taj rad zahtijevaju mnogo veću širinu, ali i jaču konspiraciju.
Zadaci Štampe u tom razdoblju bili su: mobilizacija narodnih masa, organizacija oružanog ustanka, tumačenje i pomaganje partijskim organizacijama da pravilno provedu liniju Partije–u cilju podizanja Narodnooslobodilačke borbe, ispravno i istinito obavještavanje naroda o borbama i političkoj situaciji kako u zemlji, tako i u svijetu. Osnovni ton čitavom radu dala je započeta Narodnooslobodilačka borba.
Potrebe pojačanog rada u ilegalnoj štampi u to vrijeme zahtijevale su proširenje postojećih kapaciteta „Tehnika". Kolektivi ; štamparija u Klaićevoj ulici broj 17, u stanu Ilije i Dragice Pavešić, te Medulićevoj ulici broj 7 kod Rezike Butura, nisu mogli zadovoljili ogromne zahtjeve, koji su stajali pred partijskom štampom. S tim u vezi započeli smo organizirali druge nove centre. Tako sam za jedino s drugom Pavlom Papom u prvim danima okupacije novcem, kojim je raspolagala „Tehnika" ,kupio jedan veći brzopisni štamparski široj. Međutim taj stroj nismo mogli u prvo vrijeme nigdje montirali zbog velikih dimenzija. Tako smo prišli hitnom traženju jednog manjeg stroja. No u međuvremenu, dok se tražila mogućnost nabavke prikladnijeg stroja, ostvarili smo zamašne zadatke snalazeći se kojekako. Tako su u najvećem broju javnih zagrebačkih štamparija članovi SKOJ-a prikupljali slova, boje i papir. Ova slova odnosili smo u privatne stanove drugova Zvonka Besermana prozvanog „Viktorija" i Ivice Gretića, koji su radeći u tim stanovima, nadopunjavali ono, što za potrebe ilegalne štampe nisu mogle ostvariti postojeće „Tehnike". Međutim uspjelo nam je kupiti jedan mali štamparski stroj na ručni pogon. Ovaj stroj je smješten u sporednoj prostoriji Štamparske radionice u Ilici broj 113. U tim prostorijama trebalo je započeti s radom. Za kratko vrijeme nabavljen je papir. I rad je započeo.
U međuvremenu proradio je i veliki brzotisni štamparski široj. Organizacijom i neposrednim tehničkim radom upravljao je u ovoj štampariji Milan Varićak, a uz njega u sklopu ove ,,Tehnike" radili su Zvonko Beserman, ,,Viktorija", graverski radnik, Ivica Gretić, grafički radnik „Motorist" državni činovnik „Frelih" i Slavko Biškupec. Rad ovog kolektiva bio je dobro organiziran zbog iskustva, koja je već u tom radu stekao Milan Varićak, a i zbog toga, što su svi ovi drugovi predstavljali jednu partijsku ćeliju.
Nekako u išlo vrijeme razvio se rad i na malom štamparskom stroju. U loj malenoj „Tehnici", smještenoj u prostoriji staklane radili su također drug Milan Varićak, drug Ivica Gretić i drugarica Ana Konjović. Zadatak je bio štampanje „Biltena Vrhovnog štaba". Rad se odvijao vrlo brzo i već za nekoliko dana, unatoč ručnom pogonu, odštampano je 6 strana „Biltena", u 2000 primjeraka.
Jednog jutra pri kraju mjeseca listopada, kad su drugovi Varićak, Gretić i Ana Konjović došli do radionice, našli su je zatvorenu. U to je naišla žena staklarskog obrtnika i obavijestila ih da je njen muž te noći uhapšen. Usprkos opasnosti od policije drug Ivica Gretić ušao je u prostoriju, te je uz pomoć dvojice drugova iznio sav štampan ilegalni materijal, kao i sve ostalo što je pripadalo toj „Tehnici" i prenio u ilegalno skladište u Primorskoj ulici.
No nekoliko dana nakon toga policija je provalila u skladište u Primorskoj ulici i odnijela ovaj štamparski stroj. Zbog gubitka ove "Tehnike" morali smo uspostavili vezu za štampanje ilegalnog materijala sa Cinkografijom Vlašić u Gundulićevoj ulici. Ova cinkografija obavljala je mnoge zadatke, koje zbog preopterećenosti nisu mogle izvršili ,,Tehnike". U njoj je izrađena i osmrtnica poginulog druga Marka Oreškovića s njegovom slikom i natpisom „Slava drugu Marku Oreškoviću — Krntiji, narodnom borcu i članu CK KPH".
Spremište u Primorskoj ulici stajalo je nekoliko godina na raspolaganju „Tehnici". Pripremio ga je drug Antun Bratko koji je podrumske prostorije preuredio za smještaj štamparskih strojeva i štamparskog pribora, dok se u garažu išle kuće spremalo oružje, municija, leci i ostalo. Do ove provale došlo je zbog neopreznosti jednog skojevca. Dopremivši u Zagreb kovčeg s municijom, predao ga je služniku, da mu ga prenese u skladište. Omladinac je otišao u Primorsku ulicu tramvajem. Služnik je međutim donio kovčeg teškom mukom u dvorište pred garažu i onako umoran bacio ga na zemlju. Kovčeg je napukao a iz njega se prosula municija. Uplašivši se služnik je smjesta slučaj prijavio ustaškoj policiji, koja se odmah našla na označenom mjestu. Omladinac je stigao prekasno, policija je već postavila zasjede. Našao se u klopki. No pucajući iz dva revolvera prokrčio je sebi put i pobjegao.
Otprilike u išlo vrijeme policija je izvršila provalu u ,,Tehniku" u Medulićevoj ulici broj 7, gdje je radila drugarica Rezika Butura. Ova štamparija bila je veoma aktivna, te je taj gubitak kao i hapšenje Rezike Buture bio osjetljiv manjak za rad „Tehnike".
Računali smo s neuspjesima i žrtvama. To nas nije pokolebalo. Partija je svakodnevno pokazivala svoju snagu. U godini 1941. dijelili smo letke i njemačkim vojnicima. Letke smo umetali u dvije kuverte. To umetanje u dvije kuverte valjalo je da zabavi vojnika. Dok je otvarao jednu pa zatim drugu, onaj koji je dijelio letke imao je prilike da pobjegne. Na isti način dijelili su se leci i talijanskim vojnicima. Na tim lecima bio je sadržan poziv njemačkim vojnicima da ne odlaze na istočni front. Na taj način podijeljeno je 5.000 komada letaka pisanih na njemačkom jeziku. Na omotu pisma bilo je ispisano „Sjećanje na Nezavisnu Državu Hrvatsku — zahvalni hrvatski narod".
Da ne bi policija ušla u trag i uhvatila one koji su dijelili ove letke, dijeljenje se obavljalo uvečer, a trajalo je najviše deset do petnaest minuta. Poslije završenog dijeljenja vodstva rajonskih komiteta provjeravala su, da li su se svi oni. koji su dijelili povratili. Ova mjera bila je potrebna zbog toga, da se može na vrijeme spriječili provala policije. U ovom dijeljenju sudjelovali su i simpatizeri, isto kao i komunisti, omladinci, pa je bilo slučajeva da je u takvom radu jedne partijske jedinice, koja je brojila između tri i pet ljudi sudjelovalo dvadeset do trideset ljudi.
Rad ilegalne partijske štampe i „Tehnike" u Zagrebu stalno se pojačavao i obavljao zadatke koje mu je postavljala započeta Narodnooslobodilačka borba. U tom vremenskom razdoblju značajan je bio rad Olge Baće -Goranin, kojoj je bila veza Beba Ević—Krajačić. Olga Baće Goranin povezala se u mjesecu studenom godine 1941. s drugom Franjom Kozjakom, koji joj je donio matrice za umnožavanje i još neki tehnički materijal. U siječnju godine 1942. Olga Baće zajedno s Katom Bukvić umnožavala je letke na šapirografu. U mjesecu ožujku iste godine Franjo Kozjak donio je u stan Olge Baće pisaću mašinu, jednu roto-mašinu za umnožavanje a kasnije, zajedno s Katicom Bukvić nabavila je još jednu pisaću mašinu te je tako tehnički dobro organizirana „Tehnika" pristupila umnažanju lista ,Glas Hrvatskog Zagorja" i raznih letaka. Rad ove „Tehnike" bio je plodan. Velika aktivnost, koju je razvila ova „Tehnika" potrajala je sve do 8 listopada godine 1942., kad je Olga Baće morala prekinuti rad u svojoj „Tehnici", jer je prijetila opasnost, da bude uhapšena.
Djelomični neuspjesi ji golemi uspjesi ilegalne štampe u tom teškom razdoblju, kada je krvavi teror okupatora pokušao uništiti sve ono, što je slobodno mislilo, davali su nov polet svim onim, koji su radili u kolektivima .,Tehnike". Ništa više nije moglo zaustaviti tu aktivnost. Lomili smo zapreke — nastavljali s komunističkom upornošću.
