Put u slobodu!

I opet poluprazni vagon i kloparanje kolaca. Ali u svemu tome nema neke radosti. Prošla je 37 mjeseci od one vožnje, kad sam osluškivao te zvukove s teškim mislima. Bila je noć. Sada je dan, ali i da je studeno i mračno ništa mi sada ne bi pomoglo pokvariti raspoloženje.

Promatram brda i livade kroz okvir vagonskog okna. Sunce pozlaćuje žita u poljima. Uskoro će žetva. Šiješ li dobro, dobro i dozori, a onda, tu je i dobra žetva.

Putujem prema Lici i pričinja mi se — putujem kući na žetvu, iako nikad nisam žeo, a ni ne putujem kući…

Iz te žetve izvlače mi se misli i lete proteklim danima provedenim u Zagrebu…

„Tehnika"., štamparije, gestetnerska umnožavanja, prepisivački centri, pomoćni centri, sve je to još uvijek u meni — iako je Pavle Pap preuzeo čitavu brigu. Mislim — iako-se udaljujem i odlazim na neodređeno vrijeme iz tog Zagreba, u kojem je za mene živjela samo "Tehnika" i drugovi s kojima sam surađivao — mislim, da nikad ne ću zaboraviti tih nekoliko godina.

Bio je to život ilegalca — život sa policijom za stopama, život opasnosti, borbe, rada, konspiracije, kamuflaža, uspjeha, iznenađenja, progona — težak, ali pun i lijep život.

Na čas me obuzima neka sjeta, kad mislim ovaj vlak odvozi me iz njega. Ali… većina drugova, starih boraca već je u partizanskim odredima. I onda mislim ovako odlazim od svojih i dolazim k svojima. I s njima ću zajedno moći sijati svoju mržnju riječima rafala, jer došao je dan da se obračuna. Ima ih mnogo! Jedino oni prolaze ulicama, prebacuju se cestama u kamionima, zaviruju po kolodvorima, stoje uz pruge. Mnogo!… To bolje!! Koliko sam se dugo ilegalno borio protiv njih! Valjda već mogu da sudjelujem u toliko očekivanom obračunu.

Predajem kondukteru kartu, a nekom briljantinom premazanom zelenom Talijačiću legitimacije, propusnice i ostale falsifikate. Prezirem ga, jer ga ne smijem napasti. Glup je i gadi mi se. Grči mi se šaka, ali smijem se. Vraća falsifikate, kao da želi onako snishodljivo reći sve u najboljem redu. Dugo je promatrao i nije ništa opazio, znači dobre kopije. U sebi odajem priznanje drugovima u „Tehnici". Odlučujem javit ću im to!

Putnici šute. Ušutjeli su onog časa, kad je ulickani Talijančić ušao u odjeljak. On prilazi i pregledava, a sve osjeća mržnju, koja se skuplja. Osjeća se nesiguran.

— Bijeda! — započne netko još u njegovu prisustvu. Mogao si ostat sisat mati. Kud se kladiš, kad ti gaće požute od praska automobilske gume.

Tako je započeo razgovor u odjeljku. Mržnja je prevladala prezir i gnušanje. U tom smo bili jednodušni.

Duboko udahnem zrak, koji je strujio kroz otvoren prozor. Lokomotiva tutnji i sopće. Kotači lamataju po tračnicama. Jurimo sa najmanje 69 kilometara na sat. Srce mi poigrava što prije… što prije… na to sam dugo čekao.

Kraj

marika123
Ko te ima taj te nema Ko te nema taj te sanja Ko te sanja taj te ljubi A ti o tom pojma nemaš

Komentariši