Prošlo je nekoliko dana od ulaska okupatora u našu zemlju, a „Tehnika" je pored redovitog rada pristupila i novom načinu obavještavanja naroda.
Drugovi Rade Končar i Pavle Pap radili su na izradi plana za ostvarenje ilegalne radiostanice. Ovaj zadatak prihvatila su braća Engl, koji su stanovali li Tuškanovoj ulici broj 15. Prostorija, u kojoj su započeli s izradbom aparature, bila je malena, uvjeti rada — neprekidne provale policije — bili su teški, međutim već za 15 dana aparatura radio-odašiljača bila je dovršena.
Čitav ovaj odašiljač mogao se smjestili u dva kovčega, tako da ga je mogao prenositi jedan snažniji čovjek. To je bilo neophodno, kako bi se odašiljač mogao prenositi i sklanjati pred neprijateljem, koji će sigurno nakon prvih javljanja tragati za njim.
I tako je prošlo tek dva mjeseca od dolaska neprijatelja u zemlju, a u Zagrebu je proradila prva ilegalna radiostanica u Tuškanovoj ulici broj 15, na kojoj sam kao prvu emisiju pročitao proglas Centralnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije, kojim se narod pozivao u borbu protiv okupatora i domaćih izdajnika.
Ova radiostanica bila je čitavo vrijeme u kovčezima, o postavljala bi se jedino za vrijeme emisija. Emisije su davane u malenoj kupaonici. Na kadu se postavila daska i na nju se smjestio odašiljač. Zahodska školjka služila je kao sjedalo za spikera.
Nakon prve tri emisije, koje sam pročitao, a to je bio ponavljam, proglas Centralnog komiteta Komunističke partijo Jugoslavije — iz okružnih komiteta u Sisku, Karlovcu i drugih dobili smo obavijest da se naše emisije dobro čuju.
Na kraju svake takve emisije javljao sam se s parolom:
"SMRT FAŠIZMU — SLOBODA NARODU!"
Glas ove radiostanice radovao je komuniste i ostale građane, koji su mrzili fašističke okupatore, jačao je odlučnost, da se pod rukovodstvom Partije šio prije stupi u borbu za obranu svog nacionalnog ponosa, za obranu svoje historije i svog djedovskog ognjišta. Taj glas razvijao je mržnju i prezir prema neprijateljima, koji su svojim metodama pokušali da zastraše i unište komuniste. Narod se nije dao obezglavili. Stupao je u redove fronta otpora, jer je znao da se oslobođenje zemlje može postići jedino pod vodstvom Komunističke partije.
Tako je glas Komunističke partije preko ove radiostanice izazvao pomutnju u redovima okupatora i ustaša. Osjetili su snagu Partije i njenu čvrstu odluku, da s njima obračuna.
Prve emisije ove radiostanice bile su tako snažne da su se gestapovska policija i ustaški izrodi bjesomučno bacili na traganje. Gestapo je počeo sa traganjem. Postavio je aparate za hvatanje valova a potom je sve više sužavao obruč. Tako se približavao Tuškanovoj ulici. Primijetili smo ih kad su se aparati za prisluškivanje primakli do Zvonimirove ulice, svega 50 do 60 metara daleko od Tuškanove ulice. Odašiljač je trebalo preseliti. Obaviješten o tome, požurio sam prema Tuškanovoj ulici. Spremili smo odašiljač u kovčege i prenio sam ga u stan krojačkog radnika Lovre Horvata, koji je stanovao u Plemićevoj ulici.
U tom slanu ostala je radiostanica dva dana. Kako nije bilo podesno mjesto. Pavle Pap je odašiljač prenio u stan druga Martina Mojmira na Selskoj cesti broj 23. Odavle je odašiljač prenesen u Šoštarićevu ulicu broj 8, i zatim u Istarsku ulicu u stan drugarice Olge Franković. Iz Istarske ulice emitirane su četiri emisije. Spikeri su ovdje bili: Martin Mojmir i Rajna Kravar. Rajna Kravar poginula je kasnije u Narodnooslobodilačkoj borbi. Ove emisije izazvale su gestapovsku policiju, koja je neprekidno tragala za tom radiostanicom. Odašiljač je bio ugrožen. Trebalo ga je smjestiti izvan područja grada Zagreba. Zbog toga je prenesen u Jarun, mladom komunistu Lei Rukavini, koji je tamo u Urbaničkoj ulici imao dućan. Tu su se prije toga održavali omladinski sastanci, a prostorija je služila za ostale potrebe skojevske organizacije Policija je opazila, da u tu trgovinu previše često zalaze omladinci i stavila je pod pasku. Tako su jednom policajci pratili dvojicu njima već sumnjivih omladinaca, koji su išli tom ulicom. Ušli su za njima u dućan i izvršili pretres. Leo Rukavina spasio se bijegom. Ali tada je otkrivena prva ilegalna radiostanica.
Iako je ova radiostanica bila kratkog vijeka njezina uloga bila je vrlo velika. Neodrživi gestapovsko-policijski teror divljačka hajka na komuniste, ubistva i zatvaranje Židova i Srba, ubistva mnogih slobodoljubivih ljudi — sve je to zahtijevalo da Partija bude stalno i svakodnevno povezana s narodom i da radi na organiziranju i pripremanju za oružanu borbu.
Sa svega desetak emisija ispunila je ova radiostanica časno svoj udio u tome zadatku. Ove emisije davane su u najsudbonosnijim časovima, kada su okupatorske horde opijene lakim pobjedama pripremale istrebljenje naših naroda. One su pokazale, da ni najkrvaviji teror nije u stanju da uguši glas Komunističke partije.
Silnu zabrinutost izazvala je ta radiostanica, koja je proradila u središtu Zagreba, gdje je bila koncentrirana glavna politička, vojna i policijska snaga neprijatelja.
Vođeni Centralnim komitetom i drugom Titom članovi naše Partije pronašli su sredstva, koja su neprijatelju zadavala sirah, a ulijevala vjeru i snagu narodu.
