Ulaskom neprijatelja u našu zemlju, započinje drugo razdoblje, rada partijske štampe. Dotadašnji rad partijske štampe uvelike je pridonio učvršćenju jedinstva radničke klase. Narod je bio svjestan situacije, koja je nastala, i trebalo ga je sada povezati u neprobojni front, pripremiti ga i povesti oružanu borbu.
Neprijatelj je u naletu raskomadao zemlju i pokušao uspostavili ropski sistem. Njemački i talijanski okupatori htjeli su terorom zaplašili narod, kojemu je čitava historija ispisana krvlju neprekidne borbe za slobodu. Ustaške sluge, izrodi naroda, natjecali su se s njima u uništavanju. Potekli su potoci krvi. Nije se ubijalo pa zakutcima — pojedinačno. Štektale su strojnice, leševi su ležali po ulicama, stanovima, po poljima, na trgovima — ubijani su muževi, žene, starci i djeca. Na stablima i po telegrafskim stupovima visjeli su najbolji sinovi naroda.
Ulicama Zagreba stupali su deseci hiljada njemačkih vojnika, naoružani do zubi. U Ljubljani. Sušaku i Splitu još više Talijana. Razbježala se jugoslavenska vlada — napustila zemlju i potvrdila, da je izdala narod. Mnogima se stanje činilo bezizgledno.
No Partija se nije ni na čas pokolebala. U historiji Partije naslali su najteži u slovi za rad, ali borba nije prestala. Po lulicama Zagreba i ostalih mjesta u zemlji, javljali su se proglasi, letci i brošure. Partija je neustrašivo pozivala narod u borbu protiv fašizma, u borbu za ostvarenje jedinstvenog fronta naroda, u borbu za podizanje oružanog ustanka.
Svega dva mjeseca nakon ulaska okupatora u zemlju Centralni Komitet Komunističke partije Jugoslavije je, izvršivši potrebne pripreme, izdao proglas, kojim poziva narod na ustanak. Ovaj proglas primio sam od druga Pavla Papa. Radeći u Centralnoj tehnici, mislio sam, da je neophodno da proglas umnožim. Da bi se taj posao što prije i u što više primjeraka štampao, odlučio sam, da nam proglas štampa legalna štamparija.
Uz pratnju i osiguranje Alojza Volečića, Ante Milkovića i Antuna Bibera otišao sam u štampariju Ilije Međugorca, u Preradovićevoj ulici broj 13. Tražio sam od vlasnika ove štamparije, da mi proglas umnoži u 15 do 16.000 primjeraka. Kad je Međugorac vidio potpis na tekstu Centralni komitet Komunističke partije Jugoslavije, počeo je blijedjeli. Vjerovao sam, da ću ga možda ipak prisilili i izvadio sam revolver, oštro ponovivši svoj zahtjev. Međugorac je drhtao i gotovo plačući odbijao:
— Grad je preplavljen njemačkim vojnicima, pa gdje ja to mogu …
Vrtio je bespomoćno glavom i uporno odbijao Odlučio je da radije pogine nego da udovolji mom zahtjevu.
Uvidjevši da s njim ne ću postići ništa, uputio sam se u našu ,,Tehniku" u Klaićevoj ulici 17, gdje je umnožen proglas, ali ,za to je bilo potrebno mnogo više vremena.
