Komunisti – najpožrtvovniji borci

Među ilegalnim štamparijama u Zagrebu isticala se „Tehnika" u Klaićevoj ulici broj 17. U vrijeme, kad sam se neposredno povezao s radom .„Tehnike", ova je Štamparija imala već svoju tradiciju. U njoj se radilo s mnogo više iskustva nego u novoformiranim. Osim toga mnogi organizacioni oblici, koje je ovdje proveo Rade Končar, poslužili su mi kao elementi, koje sam primjenjivao u organizaciji novih „Tehnika".

Prvobitno je ova štamparija bila smještena u privatnom slanu u Daničićevoj ulici, no kasnije, zbog pooštrenih mjera policije, prebačen je sav materijal u stan Ilije Pavešića, brijačkog obrtnika, i njegove žene Dragice u Klaićevu ulicu broj 17. Stan se nalazio u i neposrednoj blizini Tvornice duhana. Upravo ta blizina bila je jedan od važnih razloga, zbog kojih je donesena odluka o preseljenju. U Tvornici duhana nekoliko puta i u danu unosili su se i iz nje iznosili različiti sanduci i ostala roba, a to je bilo neobično pogodno za štampariju, za koju se morao također neprestano dovoziti i odvoziti materijal u sanducima.

Na tom mjestu, od svih, koja sit nam u tom času stajala na raspolaganju, ovakav rad mogao se odvijati a da bude najmanje upadljiv. Pored toga je i vlasnik toga stana bio veoma podesan, kako zbog svoje vedre prirode, lako i zbog zanimanja. Kako je policija svoje pretpostavke za sumnjičenje pojedinaca kao suradnika Komunističke partije zasnivala uglavnom na klasnoj pripadnosti, radnička klasa bila je čitava ožigosana kao „sumnjiv element". Osim radnika sumnjivi su još bili studenti, niži činovnici i siromašni seljaci. Na obrtnike, koji su prema tradicijama predstavljali nešto izolirano, s obzirom na cehovsku zatvorenost, a i na karakter rada, manje se sumnjalo. S tim u vezi formirani su i odnosi obrtnika prema proletarijatu, te se malo vjerovalo u to, da bi oni mogli stupili u suradnju s onima, koji izlažu svoj život u smjelim podvizima u borbi protiv „vlasti". Obrtnik je .značio čovjeka, koji radi da proširi obrt, da izgradi kućicu, da izrodi potomstvo, itd. Dakle, konzervativan sloj ljudi s malograđanskim nazorima i nešto pretjeranom željom — za kapitalističke pojmove — da stekne što veće blagostanje. A takvi ljudi nikad nisu „opasni", a ni sumnjivi.

Međutim Pavešić je bio obrtnik, ali se u svemu razlikovao od svoje svojte. Pomalo kao veseljak, isključivao je, prema ondašnjim poimanjima, svaku sumnju — da bi se mogao bavili bilo kakvim anarhističkim, prevratničkim poslovima, i mi smo ga tako zadirkivali:

— Time, što si otišao u obrtnike, odbio si se od radničke klase.
A on, nikad zatečen, na to bi nam odmah odgovarao

— Sa svake pozicije može se tući buržoazija.

I to je dokazao. U suradnji sa svojom ženom, koja je također radila kao obrtnica, već u ožujku godine 1939. počeo je na gestetneru umnožavati „Vjesnik radnog naroda", a zatim je redom preuzimao sve ostale zadate, kao Prvomajske proglase, pisma CK itd.

Prije nego sam preuzeo vezu za „Tehniku" na ovom području, vezu s ovom štamparijom imao je Pavle Pap, koji je donosio potreban materijal, matrice, valjke, boju, papir i ostalo potrebno za rad. Preuzevši od Papa poslove „Tehnike", preuzeo sam i brigu oko snabdijevanja ovog najjačeg „gestetnerskog poduzeća", te sam pored log posla zbog što čvršće konspiracije i iznosio sav štampani ilegalni materijal. Potreba za štampanim materijalom prisilila nas je da povećamo broj su radnika u ovoj gestetnerskoj „Tehnici", tako, da su za taj rad izabrana još petorica između najboljih komunista i to Antun Božac i Alojzija Višak, kasnije prozvana „Cikorija", zbog toga što je na Petoj partijskoj konferenciji godine 1940., kad je priređivala za delegate kavu, stavila u nju suviše cikorije. Kao stalni suradnik u toj štampariji radila je Vladislava Novak, namještenica, koja je bila nastanjena kod Pavešića. Ona je danju radila u svom uredu, a noću je redovito radila na umnožavanju materijala. Pored nje radile su u gestetnerskoj štampariji i Katica Fergec, kućna pomoćnica bez namještenja, i Dragica Končar, pomoćni metalski radnik, drugarica Rade Končara. Katica Fergec bila je u to vrijeme prijavljena kao kućna pomoćnica brijačkog obrtnika Ilije Pavešića, iako joj se čitav rad sastojao samo u umnožavanju propagandnog materijala.

Divno drugarstvo razvilo se u tom malom kolektivu gestetnerske „Tehnike", i rad se odvijao brzo i solidno. Tu su štampani „Proleter", organ CK KPJ, „Vjesnik radnog naroda", u kojem su surađivali dr. Božidar Adžija, Rade Končar, dr. Vladimir Bakarić, dr. Pavle Gregorić, dr. Mladen Iveković i još mnogi drugi. U toj štampariji štampan je i „Politički vjesnik", koji je kasnije promijenio ime u „Vjesnik radnog naroda" a poslije u „Vjesnik jedinstvene Narodnooslobodilačke fronte Hrvatske". Tu se štampao i "Srp i čekić", organ CK KPH, u kojem su surađivali Rade Končar, Josip Kraš, Pavle Pap, dr. Vladimir Bakarić i ostali. U taj list uvrštavan je izvještajni materijal, koji je prikupljan na području Hrvatske. Osim ovih listova u ovoj gestetnerskoj „Tehnici umnožavale su se i brošure kao „Nacionalno pitanje", ,,O konspiraciji i držanju pred klasnim neprijateljem" itd., zatim leci i još ostalog propagandnog materijala.

Zamašan je bio rad ove štamparije. Sva izdanja štampana su za one prilike u velikom broju primjeraka, tako da je ova štamparija imala veliki utjecaj iza izgradnju radničke klase. Samo „Vjesnik radnog naroda" štampan je u 1000 do 1200 primjeraka. „Srp i čekić" u 500 primjeraka, a leci su se redovito štampali u 15 do 20.000 primjeraka.

U rad ove gestetnerske "Tehnike" ulagalo se zbog toga mnogo pažnje. Radilo se doduše u skučenim prostorijama, ali zadaci su bili veliki i široki. Zbog toga smo neprekidno nastojali da unapređujemo njenu organizaciju, tako da je gestetnerska „Tehnika" u Klaićevoj 17 uvijek bila potpuno snabdjevena svim onim, što je bilo potrebno za pravilno odvijanje poslova, to jest papirom, tiskarskom bojom itd., a i osigurali smo izvoz štampanog materijala, te razdiobu na pojedina područja.

I ostvarenja su bila zamašna. Ciklostil se nije gotovo ni zaustavljao. Uspjesi su podstrekivali volju i ljubav ovih radničkih boraca, koji su na isturenim pozicijama dizali pobunu.