U to vrijeme „Tehnika" je imala već široku i razgrananu mrežu, izdavačke djelatnosti. Uslovi rada bili su sve teži, no potrebe su nalagale, da se rad proširi, kako bi se udovoljilo zadacima, koje je postavio CK KPH, a to je povezali radničku klasu čitave zemlje u jedinstven front, bez obzira kojem sindikatu pripadaju pojedinci. U tadašnjim političkim uslovima to je bio velik i težak zadatak, ali isto toliko i neophodan za ostvarenje ciljeva Partije. Mobilizacija narodnih masa za borbu protiv razbijača radničkog i narodnog jedinstva, protiv buržoazije i njezinih prljavih politikanata, koji su se povezali sa rasističkim zavojevačima — bio je osobito težak zadatak za ilegalce, na koje je policija neprekidno vrebala. No utjecaj napredne partijske štampe bio je neobično jak. Štampan je čitav niz novina, časopisa, brošura, informacija i letaka, a narod ih je željno dočekivao i pročitavši predavao ih drugome. Tako se neprestano i pod najtežim političkim pritiskom i unatoč lažnoj propagandi širio krug čitatelja.
U toj situaciji trebalo je proširiti mrežu ilegalne štampe, to jest mrežu „Tehnika", pa su organizirane ilegalne štamparije u mnogim mjestima Hrvatske, određena su posebna mjesta za prepisivanje ilegalnog materijala, zatim su organizirane grupe, koje su radile samo na umnožavanju ilegalnog materijala, pronađeni su ljudi, ikoji su imali mogućnosti da uskladište papir i ostala tehnička pomagala, organizirane su veze, koje će snabdijevali štamparije potrebnim materijalom, utvrđen je način i putovi, kojima će se predavali rukopisi štamparijama, dok su posebne veze predavale matrice na umnožavanje s pomoću gestetnera. Išlo tako razrađen je plan za odnošenje materijala iz štamparije, kao i sa mjesta za umnožavanje ili prepisivanje, te raspodjela na punktove mjesta, gdje se predavao štampani materijal za određeno područje, organizirano je pozivanje ljudi na punktove radi daljnje raspodjele materijala i razrađeni su planovi za dijeljenje ilegalne štampe u pojedinim mjestima.
Tako je čitav taj rad bio do u tančine organiziran i nalikovao je čvrstim karikama, koje sastavljaju lanac. Konspiracija je priječila policiji da dublje prodre u čitav laj sistem dok je organizacija omogućivala, da partijska štampa prodre i neprestano kruži među masama, kojima je ona bila utjeha, nada i oslonac u teškim vremenima, a istovremeno podrška priprema za skori obračun.
Takva složena organizacija zahtijevala je neprekidno popravljanje karika, koje bi u tom lancu popustile, stalan nadzor, nad odvijanjem čitavog procesa. Moralo se putovati u Osijek, Vinkovce, Karlovac, Varaždin, Split, Sušak, Sisak itd., itd, a sve sam to obavljao kao ilegalac. Kad sam se vratio iz zatvora odlučio sam da ne dopustim policiji, da me tako lako izbaci iz stroja, jer svaki dan, što ga bilo koji partijski aktivist provede u uzama, gubitak je za radnički pokret.
Konspiracija na svim područjima zahtijevala je, da se i evidencija o radu pojedinih organizacija provede na tom principu. Mnogo toga može čovjek upamtiti imena ljudi, veze, način, kako je što organizirano, kako se gdje radi, no s brojkama, koje se gotovo svakog dana mijenjaju bilo je malo teže. Te brojčane podatke trebalo je upisivati. A papir, na kojemu su podaci ispisani, ni u kojem slučaju nije preporučljiv. Zbog toga sam sve prihode i troškove za „Tehniku" upisivao u blok kao telefonske brojeve ili kao izdatak za hranu, odjeću itd. Ovo navodim samo kao primjer. Priznajem, da sam se svakom takvom koraku ka čvršćoj konspiraciji mnogo radovao i da su me ti mali lični uspjesi iz dana u dan ispunjavali zadovoljstvom. Tako je i svaki pojedinac, svaka karika u onom velikom lancu, osjećao zadovoljstvo, jer je to bio dokaz napretka, rada „Tehnike" — to jest čitavog pokreta Partije. Takav napredak očitovao se u sitnicama bilo to u akciji ili čvršćoj organizaciji, ili dubljoj konspiraciji, u i svakoj sitnici, koja je bilo čime povezana s Partijom. Često sam mislio, ako svaki od nas učini svakog dana i najmanji korak naprijed u svom radu, uskoro ćemo smrviti sve, što nam se ispriječi na putu.
Zadojen ljepotom istinskog drugarstva, koje je neophodno za takav rad, predavao sam se čitav borbi. Nikakve sumnje ni iskušenja nisu me više mogle zavući u crne misli. Čini se, kao da su se oni dani, kad sam s pratnjom došao u Zagreb, kad sam još koji put uzdrhtao pred surovostima života, vratili onoj čudnoj noći i utopili se u njoj.
